Ljubav je prirodna pojava. Koliko god možda želimo, ne možemo narediti, tražiti ili oduzeti ljubav, kao što ne možemo komandovati Mjesecu i zvijezdama, kiši i vjetru da se pojavljuju i nestaju prema našim željama. Možda imamo neke ograničene mogućnosti da mijenjamo vrijeme, ali tako štetimo čitavom ekološkom sistemu kojeg gotovo i da ne razumijemo. Slično tome, možemo upravljati i sa našim načinima zavođenja, udvaranja, ali rezultat će biti zaljubljenost, iluzija, a ne ljubav.
Ljubav je veća od nas. Možemo prizvati ljubav, ali ne možemo uticati na to kako, kada i gdje će se ista izroditi. Možemo birati da se predamo ljubavi ili ne, ali na kraju ljubav se javlja kao udar groma, nepredvidljiva i jaka. Čak se može desiti da volimo ljude koji nam se uopšte ne sviđaju na prvu. Ljubav ne bira spol, ona je tu svuda oko nas. Ljubav ne dolazi uslovljavajući, određujući, dopunjavajući ili rješavanjem zapetljanih kodova, ljubav dolazi kao Sunce koje zrači svojom energijom, nezavisno od naših strahova i želja.
Ljubav je sasvim besplatna. Ne može se kupiti, prodati ili razmijeniti za nešto drugo. Ne može se neko natjerati da zavoli nekog drugog, niti se to može spriječiti. Ljubav ne može biti ni zakon, ni zatvor. Ljubav nije supstanca, niti roba, niti je na tržištu. Ljubav nema teritoriju, granice, izračunjivu masu ili energiju.
Neke osobe si mogu kupiti seksualnog partnera, pa čak i bračnog. Brak je stvar zakona, pravila, imovine i suda. U prošlosti cijena braka se mjerila mirazom, danas se mjeri predbračnim ugovorom. Ali opet isto pitanje šta je brak bez ljubavi? Ljubav se ne može kupiti.
Neke osobe mogu kupiti odanost, druženje, pažnju, možda čak i sažaljenje, ali ljubav se ne može kupiti. Orgazam se može kupiti, ali ljubav ne. Ona dolazi, ili ne, po milosti, vlastitom voljom, u vlastito vrijeme, na koje čovjek ne može da utiče. Ljubav se ne planira.
Ljubav nije nagrada. Ljubav nije ni kazna. Ljubav se može koristiti kao mamac, kao udica za žrtvu, ali tada ljubav nije iskrena i nije stvarna. Ljubav izvire iz srca i ne može se sakriti. Ljubav je slobodna.
To ne znači da ljubav nije destruktivna, uvredljiva i nekontrolisana. Međusobni odnosi se zasnivaju na dvije stvari: komunikaciji i kompromisu. Jake emocije često nas spriječavaju da objektivno sagledamo situaciju. Pod uticajem snažnog osjećaja ljutnje ili straha, nismo u mogućnosti da čujemo ono što druga osoba pokušava da kaže. Ljubav zagovara pravdu, ljubav protestuje kada je nepravda učinjena. Ljubav ističe bol onog drugog ili samog sebe. Ljubav omogućava prostor za ljutnju, bijes, tugu i bol da se oslobodimo. Ali ljubav ne prijeti nikome, već nam pomaže. Ljubav ne govori direktno ili indirektno :“Ako si nevaljao/la, neću te više voljeti!“, ljubav ne govori:“Nisi to uradio/la!“, ljubav ne govori:“Ako želiš da budeš voljen/a, moraš da budeš dobar/a prema meni, da radiš šta ti ja kažem, da voliš samo mene, da ako me voliš imaćeš seks sa mnom i da mi obećaš da me nećeš nikad ostaviti.“. To nije ljubav.